Principi veterinarskog testiranja

Načela veterinarskog ispitivanja uglavnom uključuju klinički pregled, patološku obdukciju i laboratorijski pregled, koji zajedno čine tehnologiju veterinarskog ispitivanja za uzgoj zdravlja životinja i prevenciju i kontrolu bolesti.

Klinički pregled
Klinički pregled osnovna je metoda veterinarske dijagnoze, uključujući šest koraka: ispitivanje, promatranje, dodir, udaraljke, slušanje i miris:

Istraga: Pitajte vlasnika životinje o osnovnoj situaciji životinje, poput pasmine, povijesti medicine, vremena početka itd.
‌Visusual Ispitivanje: Upotrijebite viziju za promatranje cijelog tijela i lokalnih uvjeta životinje.
‌Palpacija: rukama dodirnite površinu tijela i unutarnje organe životinje.
‌Possussion: Upotrijebite ruke ili instrumente kako biste dodirnuli određeni dio i prosudili nepravilnosti na temelju karakteristika vibracije i zvuka.
‌Ausskultacija: Upotrijebite uši ili stetoskope za slušanje zvukova u tijelu životinje.
‌Olfaction: Prosudite zdravstveno stanje životinje mirisom.
Osim toga, mogu se koristiti i posebne metode ispitivanja kao što su rendgenske zrake i B-ultrasound. X-zrake mogu projicirati slike životinjskih organa i kostiju, dok B-ultrasound može jasno prikazati slike poprečnog presjeka unutarnjih organa za dijagnozu bolesti.

Patološki pregled
Patološki pregled je disekcija mrtvih životinja za dijagnosticiranje bolesti promatrajući bolesne organe i tkiva. Patološki pregled zahtijeva da veterinari imaju bogato iskustvo kako bi precizno prosudili stanje i poduzeli odgovarajuće mjere kontrole bolesti.

Laboratorijsko ispitivanje
Laboratorijski pregled uključuje prikupljanje krvi, urina, izmeta ili drugih uzoraka tjelesne tekućine od životinja i otkrivanje biomarkera u uzorcima, poput DNK patogena ili RNA, putem biokemijske i molekularne biološke tehnike. Obično korištene tehnike otkrivanja uključuju:

Lančana reakcija polimeraze (PCR): Koristi se za otkrivanje DNA patogena ili RNA.

Imunosorbentni test imunosorbentski enzim (ELISA): Na temelju reakcije antigen-antitijela, otkrivanje antitijela ili drugih biomarkera proteina.

Ostale biokemijske tehnike poput masene spektrometrije i protočne citometrije.

Ove tehnike mogu vrlo osjetljivo identificirati količine patogena u tragovima i tako odrediti je li životinja zaražena specifičnom bolešću.